Neuromancer

Godina 1989, imam deset godina i netko mi pusti Neuromancer na C64. Ništa od toga ne razumijem. Nije to prigovor — jednostavno je istina. Ovaj je svijet bio tada za dječaka od deset godina iz bloka previše gust, previše prljav i previše pametan.

Interplay je te godine obradio Gibsonov kultni roman iz 1984. godine kao avanturu s RPG elementima. Nalaziš se u Chiba City, obalnom slumu punom neona, droga i ljudi koji su prodali bubreg da bi si platili neuronski implant. Igraš hekera bez kredita i bez perspektive, koji se postupno giba dublje u Matrix — kibernetski prostor gdje podaci imaju oblik a korporacije imaju zube. Okruženje je upravo ono što su čitatelji Gibsona očekivali.

Igra kombinira klasičnu point-and-click avanturu na površini s hekerskom slojem u mreži. U fizičkom svijetu razgovaram s likovima, kupujem softver i hardver, prikupljam informacije. U Matrixu zatim napadam ICE — obrambene programe koji štite baze podataka — i pokušavam prodrijeti u sve zaštićenije sisteme. Težina je stvarna. Bez priručnika ili vremenske pomoći lako se izgubiti, jer igra ti ne daje ruku. U tome je zapravo bio čitav žanr tada iskren — ili ćeš to naučiti, ili nećeš.

Ono što je Neuromancer donio, bilo je prije svega ozbiljno rukovođenje izvorom. Interplay nije krenuo putem površinskog kaputa na generičku akciju, već je pokušao prevesti Gibsonov stil u mehaniku igre. Matrix kao prostor koji se može navigirati, terminologija, atmosfera Chiba City — sve to drži. Glazba na Sound Blasteru ili AdLib kartici nije pokvarila atmosferu, iako danas iz nje osjećaš uglavnom dobu nastanka. Ono što je loše zastarilo, jest nejasnoća nekih hekerskih sekvenci i povremena ovisnost o točnom redoslijedu koraka koje igra ne najavljuje.

Danas će Neuromancer pasati onome tko zna roman ili barem zna zašto rijč kiberpank ne znači samo neonske holografe. To je igra koja zahtijeva strpljenje i malo čitanja — bilo priručnika, bilo samoga Gibsona. U pregledniku s DOSBoxom je možeš pokrenuti bez problema, a čak i ako je ne završiš, prvih nekoliko sati u Chiba City je vrijedno. Ponekad je dobro posjetiti mjesto gdje si kao dijete potpuno neuspješan.