Stare arkadne igre

Ljeti su uz obalu radili automat-klubovi, a zimi se isto to igralo doma na Commodoreu 64 — arkadne igre bile su isti sadržaj u dva formata, samo što kod kuće nisi plaćao po pokušaju. Donkey Kong drži se jednog zaslona i jednog pitanja: preskočiti bačvu ili se popeti ljestvama prije nego stigne sljedeća, uz čekić koji rješava problem na nekoliko sekundi, ali se s njim ne može na ljestve — dok ga držiš, jedini put je vodoravan, i upravo te zato odvuče dublje nego što je pametno. Bomb Jack ide u drugu krajnost — skok se ne završava sam, u zraku njime i dalje upravljaš, pa se cijela razina svodi na redoslijed kojim skupljaš bombe, jer pogrešan redoslijed znači let preko pola zaslona bez ijednog boda.

Iz automata u dnevni boravak

Kućne verzije nisu bile samo slabije kopije. Uridium je iz C64 izvukao glatko klizanje iznad ogromnih brodova, a zaslon se na kraju svakog prolaza okreće u suprotnu stranu, tako da se manevar koji si upravo naučio mora odigrati zrcalno. Prolaz k tome ne završava eksplozijom nego slijetanjem na usku pistu, pa se najbrži let može izgubiti u posljednjih pet sekundi. Marble Madness uveo je nešto rijetko: kugla ima težinu, ne staje kad pustiš palicu, a sat teče cijelo vrijeme, pa je svaki pad s izometrijske staze dvostruko skup. Super Hang-On zadržao je logiku automata do kraja — vrijeme se dodaje samo na kontrolnim točkama, turbo se ne isplati na svakom pravcu, a u zavoj se ulazi ranije nego što oko kaže.

U katalogu su izvorna izdanja, bez kasnijih prerada. Naslovi označeni kao igrivi pokreću se odmah u prozoru preko ugrađenog emulatora: ništa se ne instalira, ne treba dodatak, ne treba račun i nema preuzimanja.