Skate or Die

Godina 1988, imam dvanaest godina i prijatelj je donio disketujednu na školu. Na njoj je bila Skate or Die od Electronic Arts-a. Tog poslijepodneva sjedili smo kod njegovog 286-ice i pokušavali shvatiti što to ta igra od nas želi.

Skate or Die je sportski arkadni sustav lociran u svijetu skejtbordinga — tada još relativno novi fenomen koji je Zapad tek počinjao apsorbiratiati, a mi u Hrvatskoj smo uglavnom pratili kroz glazbene videospotove. Igra nudi nekoliko disciplina: freestyle na rampi, silaznu utrku, mačevanja štapovima, bacanje limenki. Nije jedan veliki svijet, već više zbirka minigamea spojena na ekran središnje trgovine s opremom.

Kontrole su baš onako kaotične kako biste očekivali od arkade iz 1988-e. Na tipkovnici ste trebali naučiti timing za trikove na rampi — na početku se činilo kao sreća, zatim je počelo imati smisla i izveli biste svoj prvi pristojan trik. Osjećaj nagrade bio je tada prilično jak. Joystick je olakšao stvari, ali ne dramatično. Igra je podržavala CGA, EGA i Tandy grafiku, pa je rezultat ovisio o tome što ste imali kod kuće. Na EGA-i je izgledala prihvatljivo, na CGA-i kao apstraktna umjetnost.

Što je Skate or Die donio bio je prije svega to što je uopće postojala na PC-u u vrijeme kada su sportske arkade na računalima bile rijetke. Skejtbording kao tema je bio cool — i igra je jako pokušala uhvatiti tu coolness kroz cijelu svoju estetiku, od mohavki preko glazbe do samog naslova. Danas je očito ostarjela. Grafika je antička prošlost, kontrole zahtijevaju strpljenje, i razne discipline imaju divljo neujednačenu kvalitetu. Silazna utrka je zabavna, freestyle je frustrirajući, mačevanja štapovima su više od znatiželje.

Danas ju igraju oni koji žele osjetiti kako je izgledao PC gaming 1988-e — bez šećeranja i bez dodatne nostalgije. To je povijesni artefakt koji zaslužuje pola sata pažnje. Posebno ako niste nikad dobili tu disketu u ruke tada.