Dream Team, The - 3 on 3 Challenge

Tri na tri, to je sve što ti treba. Dream Team te vodi na košarkaški teren u ranim devedesetima, kada je netko mislio da bi tekstualni simulator bio uzbudljiva zabava. Nije loša ideja, ali tvorci jednostavno nisu znali kako je prodati.

Igraš kao menadžer tima od tri igrača u košarci protiv protivnika u solo ili head-to-head mečevima. Odabir igrača, treniranje, taktičke formacije, pa onda izravna kontrola meča — sve kroz tekstualne izbornike i animacije pokrenute razmakom koje se odvijaju na ekranu kao prtljaga na transportnoj traci. Igra se kreće otprilike istom brzinom kao razgovori u čekaonici liječnika.

Problem je što nikada doista ne razumiješ zašto si donio tu specifičnu odluku. Statistika igrača je apstraktna, njihov utjecaj na pojedine radnje nejasan. Kada postavljaš pas ili igru iz polovice terena, to ne osjećaš — samo se dogodi i čekaš da vidiš što igra odluči. Tvoja kontrola je više o izboru iz izbor nika. Vizualno su animacije prihvatljive za '91., ali kada su uvijek iste i igrači se kreću kao lutke smrznute na jednom mjestu, promatranje postaje dosadno.

Dream Team stoji na ideji koja bi mogla funkcionirati — mikro-upravljanje košarkašem i taktikom. U stvarnosti, međutim, više je to kao dugačka montaža gdje kompjuter odlučuje umjesto tebe. To nije osvježavajuće iskustvo, to je sjedenje u čekaonici. Nagrada u stvarnoj igri je minimalna.

Danas će je dodirnuti samo oni zainteresirani za vidjenje kako je izgledala računalna sportska grafika u pre-internetskoj eri i koji imaju strpljenja potrebnog za mjesec dana da odigraju jedan meč. Za one koji žele igrati košarku s nekim stvarnim zabavom, postoje bolje opcije. Dream Team je više arhiv propuštene prilike.