WipEout

Futuristička trkaća igra u trećoj osobi — to je bila stvar devedesetih. WipEout to doslovno uzima: mali leteći brodovi bez kotača, čuvajući energiju i štitove kao pravi trkači koristeći sirovu snagu. Igra je izašla 1995. kao klon čuvenog Psygnosis naslova, ali prijevod na MS-DOS pokazao se više kao manji srodnik nego kao nova klasika.

Trkačiš mali brod dolje apstraktnim stazama u nekom današnjem ili budućem svijetu. Glavna stvar: odabereš jednu od četiri različite staze, ostaneš centriran kroz krivine i skupiš pojačanja duž puta. Pogled iz treće osobe na vozilo čini prostornu orijentaciju misterijom — nikad nisi siguran hoćeš li proći kroz otvor bez kazne. Fizika je surova, sudari te izbacuju, restartanja su nemilosrdna. Kontrole kao u igrama tog vremena: direktne, ali brutalne.

Na svoj način, drži te u napetosti. Želiš savladati stazu bez pada, bez struganja branika po zidovima. Osim ako grafika već ne bori se s računalnim ograničenjima — poligoni su nazubljeno ravni, teksture izgledaju više kao prljavi mrljičavi, brzina pokadra pada kada se nešto dogodi na stazi. Glazba svira u pozadini, ali nije nešto što bi te pratilo tjednima.

Danas je WipEout uglavnom artefakt. Psygnosis je dotjerao vlastiti rad, dok ovaj pokušaj nikad nije stvarno imao šanse. Sve futurističke trkaće igre iz tog vremena brkaju se u sjećanju — neke su bile bolje, neke gore. Ova se zaboravlja najbrže.

Igranje u pregledniku danas je kao posjeta muzeju loših ideja. Nije loša igra, samo bez duše. Ako očekuješ nešto kao F-Zero, nije to — to je bila doza elegancije. Ovo je teret bez duhovitosti. Ako si u raspoloženju letjeti između zidova bez svrhe, ima gore izbora, ali i stvari na koje povijest gleda s većom ljubavlju.