Best of the Best Championship Karate

Kada se u karate videoigri prvi put svi tvoji specijalni udari svedu na jedno gumb, znaš da to nisu najbolja vremena. Best of the Best Championship Karate iz 1992. je igra koja je mislila da pritisak na jedno tipku podsjeća na pravi boj. Nije bila loša ideja, ali izvedba je bila tužna.

Radi se o arcade sportskoj igri gdje se suprostaviš protivnicima u turniru. Kvaka je jednostavna: pobjeđuješ — napredovaš. Čitaš se karatista sa željom da dosegneš vrh, i igra te vodi kroz progresivne turnire gdje te čeka reprezentant za reprezentantom. Grafički, izgleda onako kako izgleda — likovi crveni i zeleni na crnoj pozadini, animacija malo ograničena. Na MS-DOSu se s tim nije moglo mnogo raditi, ali u odnosu na bolju konkurenciju tog vremena bilo je prilično jadikujem.

Igranje je stvar na koju brzo privikneš. Imaš par specijalnih udaraca dodijeljena različitim kombinacijama tipki, dok se sve vrti oko gumba za normalan udarac, udarac nogom i blok. Problem je što igranje brzo postaje dosadno — boj podsjeća više na bljucanje jednog gumba s povremenim maljem tipke. Ovdje nema nikakve prave čitljive strategije, nema čitanja protivnika, ništa. Napredovaš jednostavno zato što imaš gumb u redu i intuitivno uhvatiš malo tajminga.

Ova igra se danas igra više iz znatiželje ili nostalgije. Devedesetih je postojalo borenih igara koje su bile hiljade puta bolje — a da ne spominjem Street Fighter ili Mortal Kombat, čak je i Sega imala svoje naslove. Best of the Best se izgubio u gomi nastojanja. Što se danas većinom sjećamo? Da je bila slabija, da su Amiga i Atari ST imali svoje verzije, i da PC verzije tog vremena jednostavno nisu bile razumne. Bila je to nastojanja, ali nastojanja bez odličnog dizajna.

Ako želiš zaigrati nešto iz tog vremena, evo ga za nostalgiju. Današnjem igraču ništa neće pokazati. Čak su i retro borene igre ponekad otrovne, ali ovdje je to možda još više — dosadno izvedeno, loše balansirano i bez vjere. Možeš je igrati u pregledniku kroz DOS emulaciju, ali ne vidim razlog zašto bi trebao to raditi, osim ako ne ciljаš na sve arhivske igre iz devedesetih. To je vrsta igre koju ćeš pronaći u kolekciji i brzo je isključiti.