Ultima VI - The False Prophet

Kad se Avatar vrati u Britaniju, tamo više nije dobrodošao. Mračna atmosfera, čista zbunjenost i hrpa pitanja bez odgovora — Ultima VI je uzela najbolju stvar iz serije i pretvorila je u problem. Godina 1990, Origin Systems, MS-DOS.

Ovaj put nisi ljubazni spasitelj u svakom gradu. Ljudi ti jedva vjeruju, neki te čak sumnjičave da si taj zlovoljan stranac. Igra te baca u ulogu osobe koju svi podcjenjuju, što je čini mračnijom i osobnijom nego bilo što što je Ultima do tada ponudila. Ako si igrao prvu igru, znaš da je tu sve počelo — sada se serija vraća tim temeljima.

Igra se kao tipična izometrijska RPG, ali s većom slobodom kretanja u gradovima i labirintima. Vodiš grupu od do četiri lika, daješ im naredbe, rješavaš puzzle-e i bačaš čini. Problem je ponekad u perspektivi — otkrit ćeš da lutaš mjestom jer nije jasno gdje se stepenice nalaze ili možeš li nešto doseći. Bitke nisu brze — spise je to potezna taktika koja te tjera na razmišljanje, ali istovremeno ti krađu vrijeme. Magija je učinkovita, fizički napadi ponekad bace potez. Nije ni najsporijije ni najbrže tempo koji biste poznavali.

Ultima VI je bila 1990-tih revolucija u tome kako se pristupilo priči igre. Umjesto vriskavog spašavanja svijeta, tu je osobniji konflikt, unutarnje sumnje i potreba da si zaradi povjerenje. Mehanika sama po sebi nije bilo što posebno originalno, ali atmosfera i priča je dižu iznad prosjeka. Grafika izgleda jasno arhaično — pikselirana, kruta — ali ima puno detalja i karaktera.

Za današnjeg igrača ovo je čitanje vlastite povijesti RPG-a. Možda nisu najbrži trenuci, grafika traži maštu, ali Ultima VI je vrijedna upravo zato što se ne ponizuje niti igra za galeriju. Ako želiš razumjeti zašto je serija imala srce i mozak, uzmi je u preglednik i uzmi si vremena.