Godina 1995., Sound Blaster piska i prvi put se susrećem s igrom koju nitko od mojih prijatelja nije znao. Escape from Delirium — naslov studija Virtual X-Perience, koji bi danas nitko ne tražio na Googlu, jer ga jednostavno ne bi našao.

Igraš kao Paul Cole, arheologa koji se nalazi u situaciji daleko udaljenoj od muzejskih gablota. Točne detalje fabule ostavit ću po strani, jer moj opis nije enciklopedija i ne želim izmišljati — ali atmosfera igre je jasna: misteriozan ambient, osjećaj dezorijentacije i pokušaj da se negdje odavde izađe. Naziv nije slučajnost. Delirium ovdje nije samo reč na kutiji.
Avantura koristi klasično point-and-click sučelje koje je sredinom devedesetih LucasArts vladao tako suvereno da su ostali studiji ili njega oponašali ili nestali. Virtual X-Perience je odabralo oponašanje — i prema recenzijama iz tog doba, bilo je iznenađujuće solidno. Igra je nastala praktički s dvojicom ljudi, uz pomoć pedesetak ostalih, a rezultat je za to nevjerojatan. Grafika odgovara vremenu, dijalozi funkcioniraju, logika zagonetki ne vapa za pomoć. To je kod malih studija tog vremena rijetkost.

Što je dnes zastarjelo? Vjerojatno ono što se uvijek zastarjeva — tehnička strana, možda tempo, možda jedan dva zagonetka gdje je autor znao što bi igrač trebao učiniti, ali igrač to nije znao dok se nije pročitalo uputstvo. Avantura iz devedesetih bez najmanje jedne podmuklene zagonetke bila bi sumnjiva. S druge strane, što se drži: zanatlijski karakter igre. Osjećaš da za njom stoje ljudi koji su je htjeli napraviti, ne tim angažiran za kvartalnu mjeru.

Escape from Delirium dnes odgovara onima koji žele istraživati avanture izvan utabane tradicije. Monkey Island i Day of the Tentacle poznaš napamet — ovo je vrsta igre koju si tada propustio i koja ima svoju vlastitu, malo hrapavu čar maloga studija bez sigurnosne mreže velikoga izdavača. Pokrenuti je u pregledniku preko DOSBox-a trebat će minutu. Jedna minuta za trideset godina čekanja nije loša cijena.