Letjelica se sama klizi preko ekrana, ti samo pritiščeš tipku i gledaš kako neprijatelj pada — ali negdje oko tridesete minete shvatiš da je svekoliko grijehe počinjeno upravo tom jednostavnosti. Uridium je tipična arkadna svečanost iz kasnih osamdesetih, ona vrsta igre koja se čini otegnutom oko jedne jedine mehanike, a onda te ne pustiti dok ne budeš siguran da si je doista savladao.

Vertical scrolling shooter, platformu MS-DOS, godina 1988. Upravljaš nekom vrstom naprednog borbenog zrakoplova, premještaš ga lijevo-desno dok se neprijateljska flota baca prema tebi. Собираш oružje, pojačanja, jednu od onih zvučnih vizuelnih praznine koje su karakteristične za taj period — sivkastih boja, zvukove kao da dolaze kroz reduciran telefon, ali svega toga je upravo toliko koliko treba da ostaneš fokusiran. Nema puno različitosti, nema skokova, nema završnih bosseva koji zahtijevaju posebnu tehniku. Samo naprijed, gađaj, izbjegavaj, ponovi.
Ono što Uridium čini posebnim nije tehnička sofisticiranost već čista matematika iskustva. Igra traje oko pet, šest minuta po rundi, ali magnetizam je u tome što nakon prvih deset pokušaja počinješ vidjeti obrasce — gdje se neprijatelji pojavljuju, gdje je sigurno, gdje je kuća smrti. Ovladavanje nije dugačko, ali je duboko. Ponavljaš istu rutu dok je ne znaš kao svoje prstima. Onda sjedneš, pokušaš opet, samo malo bolje, i prije nego što primijetišs prošao je sat vremena.
Doba je nemilosrdna prema takvim igrama. Moderni igrači traže progresiju, razinu, novelty — Uridium nudi samo jednu stvar: boljeg tebe. Zestario je kao starinec koji nostalgiše o vremenu kad se kvaliteta mjerila minimom i ponavljanjem, ne količinom sadržaja. Grafika je lijepa ako je vidišthrough prizme tog vremena, ali ako si odrastao na 3D i animacijama, izgleda kao početak računalnog doba.

Zapravo, upravo zbog toga se nekada vraćam. Nije igra za savladavanje świata ili priču. Nije ni za ljubitelje svestranih mehanika. Ali ako si onaj što ti se sviđa kada nitko drugi nije prisutan — jednostavna ponavljanja, jasan cilj, osjećaj da na kraju svega postoji samo твоја vještina ili njena odsutnost — Uridium će te dovesti tamo, brzo i bez debla. Pet minuta koje postanu pet sati, bez krivnje.