Aquaphobia

Softdisk Publishing — to ime je stiglo u moju poštansku kutiju na disketi 1992. godine, zajedno s tucetom ostalih stvari od kojih nisi znao što očekivati. Aquaphobia je bila točno onakva iznenađenja koju bi učitao, pokrenuo petnaest minuta i zaboravio. Osim što nisi zaboravio.

To je horizontalno scrollajući shooter smješten pod vodom. Pilotiraš ronilca ili podmornico — točna interpretacija ovisi kako puno želiš romantizirati piksele — i probijašti se kroz valove neprijatelja koji se valjaju prema tebi sa sve strane s nepokolebljivom perzistencijom morskih bića iz arkadnih igara iz osamdesetih. Žanr nije rušio nove temelje 1992. godine, ali podvodne postavke su još uvijek imale svoj poseban šarm.

Kontrole su dovoljno jednostavne da ih zapamtiš nakon deset sekundi. Pucaj, izbjegavaj, ponovo pucaj. Igra ne nudi duboke sustave, nema stabala za nadogradnje, nema moralnih izbora. Grafika je bila oskudna čak i prema standardima tog vremena — Brian Goble je očito radio sam s budžetom primjeren shareware naslovu distribuiranom kroz mjesečne diskete. Ipak, na neki način, a to je misterij, igra ima atmosferu. Podvodni prostor osjeća se klaustrotofobniji nego što rezolucija i paleta boja trebala bi dozvoliti. Sound Blaster audio dodaje karakter umjesto da spašava dan.

Što se najbolje sjećam o Aquaphobiji nije tehnička dorada, već osjećaj. Bila je to igra koja se savršeno uklapala u pauzu između domaće zadaće, nije te pregrnula tutorijalima, i nije razočarala preuveličanim obećanjima. U Softdisk eri, to je bila točno atrakcija — brza, solidna zabava na disketi koja je stigla poštom. Danas bi to nazivali indie i pisali duge članke o tome.

Aquaphobia se uglavnom sviđa onima koji su osobno iskusili specifičan šarm jednostavnih DOS arkadnih igara. Nije igra koju bi ponovno instalirao DOSBox za, ali u pregledniku — gdje ti trebaju trideset sekundi da kreneš — vrijedi večer nostalgije. Ako ti je podvodni horizontalni shooter značio nešto kad si ih prvi put vidio na monitoru čiji je refresh rate boljao oči, ovaj mali artefakt iz Softdiskovog arhiva te neće razočarati. Neće te puno iznenaditi niti, ali to je dio žanra.