Soviet

Ova igra ti odmah na početku baca u lice zastavu sa srpom i čekićem i čekanje je završeno — točno znaš gdje ideš. Soviet iz 1990. je stvaranje vremenske epohe koja je sve pretvarala u arcade igre, i ovo je upravo takav komad: kad je računalna grafika tek učila hodati a dizajn još nije znao riječ „korisničko iskustvo".

Radi se o miksu arkadnih pucačica i čisto primitivne strategije. Upravljaš jedinicama na taktičkoj mapi, šalješ ih u bitku, pucaš se s neprijateljem i pokušavaš ispuniti misijske ciljeve — skupljati stvari, osvajati pozicije, preživjeti. Igra se ponašala kao da bi trebala sama odlučivati sve umjesto tebe, ali onda ti zapravo prepušta sve, i ti samo mlatarošiš u tami što se zapravo od tebe očekuje. Upravljanje je kruto, reakcija jedinica spora, a kad se metak konačno izbaci iz oružja, ti si već odavno negdje drugdje.

Na grafiku se tvoje oči uopće ne navikavaju — sve je nejasno, jedinice izgledaju kao zamagljeni kvadratići i na ekranu si si ponekad nesiguran što vidiš. Zvuk te iznenadi samo time koliko je skroman, kad se misli na doseg računala iz 1990. godine koje je zvuk moglo savladati. Igru drži zajedno samo taj čudan šarm starog koda — osjećaš iz nje da ju je netko pisao u nečem primitivnom i sada ti je pokušava prodati kao stvar budućnosti.

Soviet se danas ne igra jer je zabava — igra se kako bi znao gdje je sve počelo i koliko je malo trebalo da bi se čovjek na 486ku usidio i bio zadovoljan. Sad je gledaš iz znatiželje, iz pokušaja razumijevanja kako su svi tada razmišljali zajedno. Nije lijepa, nije glatka, ali upravo u tome je čudna magija — vidiš u njoj povijest kompjuterske igre koju su programeri tada još nisu znali.