Godina 1993, imam deset godina i na monitoru mi se pleše gusjenica po grani. Nije greška. To je cijeli smisao igre.

Creepers od Destiny Software Productions je logička zagonetka u kojoj se brineš o malim gusjenicama — penjačima — i tvoj je zadatak dovesti svakog od njih sigurno do preobrazbe u leptira. Ništa više, ništa manje. Ambijent je bajkovito dragi, cilj jednostavan, ali put do njega zahtijeva razmišljanje.
Gameplay se temelji na postavljanju prepreka i alata na prava mjesta prije nego što se penjač krene na put. Zatim samo gledam. Gusjenica se kreće po svome, reagira na ono što ste pripremili, i ili dosegne kukulaciju ili ne. To je pravi rođak žanra koji je tada proslavio Incredible Machine — igre izgrađene na fizikalnim lancima uzroka i posljedice. Creepers ide prema većoj udobnosti i manjoj kompleksnosti. Profesor koji savjetuje kada se zaglave je odličan alat za mlađe igrače, a ne štaka za odrasle.

Ono što igri i dalje funkcionira je ta osnovna petlja: postaviti, pokrenuti, gledati. Mala zadovoljstva kada uspije prvi put. Veća kada pokušate treći put i konačno shvatite gdje je bila greška. Grafika je za 1993. godinu prihvatljiva — kolorfitn, čista, bez nepotrebnog šuma. Muzika sa Sound Blastera vjerojatno nikoga neće plašiti sa stolice niti će ih vezati. Gdje je igra umjesto toga zastarjela je brzina. Ako očekujete brzu odziv i mogućnost ubrzavanja stvari, sjedit ćete i gledati kako se pixel gusjenica kreće kao puž duže nego što vam je ugodno.

Danas Creepers će odgovarati uglavnom onima koji žele pokazati logičnu igru djetetu i ne žele ga odmah preplašiti složenošću. Ili onima od nas koji voljimo biti podsjećeni kako je izgledalo PC igranje iz ere kada je „dječja igra" još značila pravu zagonetku, ne samo bljeskanje gumba. U pregledniku je to ugodan islet od pola sata — bez instalacije, bez upravljačkog programa, samo vi, gusjenica i strpljenje.