Super Trio

Dracula se vratio i cijeli svijet drži do njega. Tko će ga zaustaviti? Miš, mačka i pas. Da, to nije tipfeler.

Super Trio od korejskog разработчika Dong Sung, objavljen 1995. godine, je action platformer za MS-DOS gdje trojica kućnih ljubimaca uzimaju oružje protiv gospodara tame. Premisa zvuči kao uvreda prema Castlevaniji, ali igra je shvaća ozbiljno — ili barem onoliko ozbiljno koliko to može biti s urličavim pikseliziranim životinjama. Odabereš jednog lika, ili dijeliš dva s prijateljem, i zajedno razbijate neprijatelje kroz nivoe ispunjene neprijateljima prema Draculi.

Gameplay je direktan onako kako je DOS 1995. zahtijevao. Trčiš, skačeš, tuciš. Nema velikih iznenađenja u mehanici, nema otkrivenja. Svaki lik ima malo drugačitih svojstava, što teoretski daje co-op nekoj svrsi — to jest, ako si zapravo našao drugog igrača voljnog dijeliti tipkovnicu, što je bio sasvim pohvat sredinom 90-ih. Težina se ljulja na načine koji su bili normalni tada i nazivali bi se nepravedni danas: neprijatelji navale, životi se troše, a nastavke nisu besplatne.

Nitko ne pamti Super Trio kao pionira žanra. To je tiho predstavljanje tog ogromnog kaosa korejskih i azijskih DOS naslova koji su se množili kao gljive u prvoj polovici 90-ih, završili na kompilacijskim CDima i shareware discima, i nikada nisu dosegnuli širu javnu svijest. Grafika je šarena i slatka, glazba daje minimum potrebnog. Igra jednostavno postoji. Neki ljudi su je igrali tada jer nisu imali ništa bolje pri ruci — i to je zapravo priličan iskrena kategorija.

Igranje danas ima smisla uglavnom iz dva razloga. Jedan: si kolektor zaboravljenih DOS čudesa i ova pripada tvojoj kolekciji. Dva: imaš deset minuta, želiš nešto jednostavno, i sama apsurdna premisa te zabavlja — miš protiv Dracule. Ne poziva na duge sesije, ali kao brzi povratak u 1995. bez očekivanja dubokog iskustva, funkcionira. Samo nemoj očekivati Castlevaniju. Stvarno, nemoj.