Super Bubble Mania

Ako voliš Bubble Bobble ili Puzzle Bobble, Super Bubble Mania pokušava biti taj jeftini nastavak. Ključna razlika? Ovdje ne funkcionira sve kako bi trebalo. To je DOS puzzle igra gdje pucaš obojane kugle u kugle različitih boja i pokušavaj ih eliminirati grupirajući ih u trojke i veće grupe. Zvuči poznato, jer se ovaj osnovni scenarij nije izmislio početkom devedestih – to je varijacija na temu koja se proteže tijekom osamdesetih.

Obično igraš iz jednog kuta ekrana, gdje rotiraš i pucaš. Pojedine razine imaju različite oblike i zapreke, kugle se nakupljaju i tlače prema tebi. Mehanika je klasična voženja vremena i prostora, gdje jedna greška brzo postaje lavina srušavajućih kugli. Kontrole su jednostavne, osim činjenice da se preciznost gubi u gužvi – nije dizajnirana da te čini kao odličnog strijelca, više kao nekoga koji baca stvari unatrag i nada se najboljem.

Što nedostaje u usporedbi s boljim verzijama istog koncepta? Energija. Kugle padaju bez prave težine, animacije su nespretne, a atmosfera igre više izgleda kao "da, to je igra" nego nešto što bi te uhvatilo. Zvukovi su funkcionalni, ništa više. Grafika na DOS-u iz tog razdoblja je prosječna – nije ružna, ali niti privlačna. Boje su samo tu kako bi primijetio koja je kugla koja.

Osnovni problem je jednostavnost bez dubljeg slojevanja. Ne osjećaš da igra gradi zamah, učiš te nove trikove ili te iznenađuje. Jednom kad si igrao malo vremena, znaš što se možeš naseliti i što ne. Druge puzzle igre iz tog vremena pokušale su eksperimentirati s nečim – ova nije. To je samo ponavljanje istog plesa koju je svatko tko je probao bilo što slično već znao.

Danas? Ako želiš provesti nekoliko minuta na nečem niskointenzivnom u DOSBox-u, Super Bubble Mania je prihvatljiva. Nije loša – igra se glatko, razine se polako pojačavaju. Ali nije razlog da je specifično lovim. Postoje bolje puzzle igre iz tog razdoblja, i čak te i igraju bolje kada ih pokineš u virtualnoj mašini. Ako te poznatiji naslovi iscrpe – bilo da su beznadno teški za pokretanje ili je igranje sporo kao hodanje u teškim čizmama – i ova ide.