Podigneš malu kuglicu, i odjednom sve ima smisla. Wizkid — druga poglavlja priče čarobne kugle — je logična avantura iz ranog devedesetih koja je gotovo nestala s hrvatskih računala. Netko ju je objavio za DOS, ali malo se zna o njezinim tvorcem hoje. Priča te uvodi u svijet gdje se magija i logika ruke daju.
Igraš ulogu neimenovanog čarobnjaka koji mora proći kroz nekoliko kraljevstava i riješiti proročanstvene zagonetke. Igra te vodi od ekrana do ekrana kroz dijaloge i okoline pune objekata. Cilj nije trčati i skakati — radi se o promatranju, razmišljanju i ispravnom kombiniranju stvari. Prikupljačeš artefakte, razgovaraš sa čudnih likovima, i polako memoriziraj gdje svaka stvar pripada.
Upravljanje je jednostavno — klikneš na ekran, odabiraš stavke i okoline. Ali igra ti neće reći točno što trebaš učiniti. Često ćeš se naći u tišini i moraš otkriti logiku svijeta sam. Ponekad je frustrirajuće, ponekad briljantno — kad konačno uspije, osjećaš se kao da si nešto zaista sam/sama dostigao/dostigla. Grafika je pixelirana, jednostavna, ali šarena. Nema glazbe, ili je toliko tiha da je ne pamtim. Važno je da igra nastavlja povlačiti naprijed — želiš vidjeti sljedeću kartu, sljedeću zagonetku.
Wizkid je pripadao eri kad igre nisu bile bogate biti skromne. Nisu dobitnici nagrada — više su kao stvari koje skupljaju prašinu na polici, čekajući nekoga spreman potošiti vrijeme istražujući ih. Danas samo manjina čeka igre poput ove. Većina igrača želi trenutnu povratnu informaciju i jasno navedene ciljeve.
Ako voljačiš stare logične igre i sjećaš se vremena kad si vidio/vidjela svoje računalo kao zamišljeni muzej bez mape, Wizkid je još uvijek igriv. Neće trebati puno vremena u pregledniku ili emulatoru, ali tih nekoliko sati vratit će komad atmosfere koju jednostavno nitko ne pravi danas.
old
