Super Tetris

Prvi put sam vidio Tetris kako ga igra moj kolega iz razreda oko 1990., i nisam razumio zašto gleda padajuće kvadrate umjesto da sluša nastavu. Onda mi je dao džojstik i ja sam bio uhvaćen isto. Super Tetris od Sphere, Inc. iz 1991. je točno ta vrsta igre gdje sebi kažeš da ćeš odigrati samo jednu rundu, a odjednom je deset sati noću.

Temelj je klasičan i nema razloga da se mijenja — Tetris formula je bila savršena od prvog dana. Ali Super Tetris dolazi s jednom ključnom idejom: umjesto da počneš s čistim poljem, počinješ na polju koje je već djelomično popunjeno. Na dnu ekrana čeka te nered, i trebam ga ukloniti. To odmah mijenja tvoj pristup igri. Nije samo pitanje gradnje; radi se o operacijama spašavanja.

Kontrole su točno ono što očekuješ od DOS Tetrisa — strelice, bez iznenađenja. Igra se brzo intenzivira, a unaprijed popunjeni redovi imaju različite oblike rupa koji ne poklapaju se s komadima koji padaju odozgo. Taj nesklad je srž igre. Frustracija i zadovoljstvo se izmjenjuju u ritmu koji postavlja igra, ne ti. Grafika je funkcionalna, a zvuk pada u kategoriju "bolje nego SoundBlaster tišina".

Super Tetris nije bio revolucionaran, bio je evolucijski — dobro osmišljen, bez nepotrebnog tereta. Ideja unaprijed popunjenog polja elegantno povećava težinu bez da igra izgleda kao drugi naslov. 1991. je to bilo dovoljno da cijela obitelj uzima redoslijed kod monitora. I da, ova konkretna verzija me baš vratila na staro doba — posjećivao sam prijatelja, njegove sestre nisu spuštale igru cijelo jutro, i tek kada sam je ja sam pokušao razumio sam zašto. Danas je igra ostarjela točno onako kako bi Tetris trebao ostarjeti: nikako.

Ako želiš čist logički doživljaj bez vodiča, izreznih scena i uspjeha, Super Tetris radi u tvom pregledniku upravo kao što je radio na 486-ici. Posebno preporučujem onima koji misle da poznaju klasični Tetris napamet — ovo će brzo oduzeti taj osjećaj sigurnosti.