Shortline

Shortline je jedna od onih starih DOS igara koje gotovo nitko više ne pamti. Ali stvarno nije loša — jednostavno je izgubljena među desecima tisuća eksperimenata iz ranih devedesetih, kada je svatko mislio da ima što trebati za vlastitu igru.

To je logička slagalica u duhu Sokoban-a ili nečeg slično, gdje guraš vozne redove po tračnicama. Cilj je jasan: pozicionirati tračnice kako treba, obično kako bi se nešto moglo kretati po njima ili da se otključa sljedeći dio mape. Mehanika je staro-školska — kretanje na mreži, ništa dinamično, čista mentalna vježba. Kontrole na tipkovnici bez čega fancynog: strelice ili WASD, Enter za potvrdu, resetiranje levela. Tako su to radili na jednostavnoj DOS grafici bez dodatne brige.

Igra postaje sve kompleksnija kako napredueš. Prvih nekoliko levela te upisuje kako stvari funkcioniraju, ali onda počinje biti zbunjujuće — sve više voznih redova, sve više ograničenja, sve više situacija gdje jedan pogrešan potez znači da moraš početi ispočetka. To je klasična puzzle-gaming frustracija. Neka rješenja su na rubu elegancije, neka su samo dosadna. A nema nedostatka tipičnog DOS game srama s grafičkim karticama — boja je dosadna, zvuk je praktički nepostojeći, tekst je nečitljiv na modernim zaslonima.

Shortline je bio tipičan proizvod svojeg vremena — pošten, neometajući, ali bez osobitosti. Nije bio ni bolji ni lošiji od desecima sličnih igara. Ali danas je vrijedna igranja uglavnom kao vremenska kapsula: tiho dokaz da u 1992. godini slagalica nije trebala biti Tetris ili Sokoban kako bi ju netko objavio i vjerovao u nju. Jednostavno je — bila je tu.

Ako te privlači čista logika bez dodataka i voliš staru DOS atmosferu, lako je pronaći u svojemu pregledniku. Mala je, skromna igra za kada želiš isključiti mozak i uključiti njegove druge dijelove.