Last Half of Darkness III

Kada je netko u devedesetim rekao "horror igra", obično je mislio na Resident Evil ili King's Quest. Last Half of Darkness III krenuo je drugim putem — starinski point-and-click majakom u tami, gdje čak ne želiš upaliti farove.

Ovo je treći dio serije, pa je logika jednostavna: istražuješ mrčne okoline, skupljašpredmete, rješavašpuzzle-e, i pokušavaš doći do kraja sa cijelom kožom. Na papiru ništa revolucionarno. Ali tada je funkcioniralo. Atmosfera svega — od grafike do zvukova do činjenice da imaš tri minute za svaku akciju — postepeno te izvlači iz zone komfora. Nije akcija, nije igra logičkih pazzla. To je jednostavno osjećaj tog pritiska, tog vremena, te tame.

Kontrole su tipične za epohu: lijeva tipka miša na stvari koje želiš pregledati, desna tipka za inventory. Kretanje po ekranu, učitavanje između soba — sve sporo i teatralno. U kombinaciji s mirnom glazbom i povremenim zvučnim efektima, postaje učinkovito oruđe. Igra te tjera da razmišljaš, ali istodobno se ne bojiš pogledati stvari više puta, jer prvi pokušaj možda nije bio ispravan. To je privlačno — za razliku od modernih point-and-click igara s jednom "ispravnom" solucijom po pazzlu.

Treći dio je već imao razvijeni sustav iza sebe. Izgleda jednostavno — kutije, likovi, tekstura — ali u takvom budžetu, Last Half of Darkness III je bio prilično ambiciozan. Serija je imala svoje obožavatelje, koji se na nju više sjećaju od čuje-kaže i isječaka iz računalnih časopisa nego što su je stvarno igrali.

Danas možeš igrati u svojem pregledniku. Nije najljepša igra iz devedesetih, ali ima nešto što imaju samo starije horror igre — privlačnost čekanja, slušanja i brojanja vremena. Ako te zanima kako su se igrači plašili na 386-ici, odgovor ćeš pronaći ovdje.