F1 Simulator

F1 Simulator iz 1993. je točno ono što obećava — formulu jedan simulator bez većih ambicija na Veliki Show. Nije to ponos poput Geoff Crammond's Grand Prix, ali zašto bih ga uopće gledao?

Ovdje imaš sasvim korektnu simulaciju vožnje monoposta. Birate vozača, tim, stazu i krenete tamo. Igra pozna svoje klasike — Monaco, Monza, Silverstone. Fizika je jednostavnog pristupa, upravljanje mišem ili joystickom je ugodno responsivno. Nije arcade, već simulacija bez pretjeanih zahtjeva na točnost.

Ali što? Grafika je kruta i nejasna, ugovoreni poligonski kalamari koji rade što hoće. Staze podsjećaju na iskasanu lice u pijesku. Igra živi od tekstura i linija, ne od iluzije prostora. Zvuk motora je prihvatljiv, glazba u izborniku dosadna. Sama vožnja tada izmjenjuje trenutke mira (vozite tupostima) s trenucima kada možete naletjeti u zid i otkriti da igra jednostavno resetira bez dramatike.

U devedesetima je to bilo u redu kao šumska lisica — simulacija formule je bila rijetkost i barem je ovo bila službena. Danas se na to gleda kao na mrlju u povijesti koju su pokrila bolja imena. Čak su i tijekom tog vremena nastale druge igre koje su se korektno zabrinule za F1. Ovo je više poput posjetnice koja ti kaže: Ovdje je bila Formula osjetljiva, ali ništa više.

Ako želite zaigrati originalni računalni racing simulator iz vremena kada je grafička moć bila realnost, ne san, i podnošljivi ste jednostavnosti, найти ćete ovdje nekoliko minuta. Ali kao dodatak u zanimljivoj atmosferi devedesetih nije. Više je to kuriozitet — dokaz da su stvari koje izgledaju skromno danas imale svoju težinu tada.