Baby Jo in Going Home

Bilo je ljeto 1992. godine i gledao sam kako je moj prijatelj pokrenuo igru u kojoj je glavni lik nosio pelenu. Nikad neću zaboraviti taj trenutak — bili smo sagnuti nad 486-icom i pitao sam se jesu li ti francuski tipovi iz Loriciel-a izgubili pamet.

Baby Jo in Going Home je platformer iz 1991. godine francuskog studija Loriciel, koji je bio prilično aktivan na europskom tržištu u to vrijeme. Igraš kao malo dijete u peleni koje mora doći kući. Postavka je namjerno apsurdna — i upravo je to ciljna točka. Umjesto mišićavog vojnika ili fantasy heroja, dobivaš malog čovjeka koji lutao kroz svijet pun neprijatelja očito neprijateljski nastrojenih prema dojenčadi.

Gleda se na gameplay, to je klasičan side-scrolling platformer — kretanje s lijeva na desno, prikupljanje predmeta, izbjegavanje ili poraza neprijatelja. Mehanika je točno onakva kakvu bi se očekivalo iz 1991.: skokovi, power-upovi, bomboni za bodove, skriveni prolazi. Igra provlači sve te kutije kao školski zadatak, ali ne pruža ništa više od toga. Kontrole rade i nisu odbojne, ali te neće zapanjiti sofisticiranosti. Težina se povećava neravnomjerno — ponekad je dosadna šetnja, zatim te iznenada nešto ubije na način koji se čini nasumičan.

Ono što igru čini živom je njen vizualni stil. Šareni EGA ili VGA grafika ima šarm tipičan za francuski stil tog razdoblja — živahne boje, donekle bajkoviti okruženja, animacije glavnog lika s dobrom dozom humora. Loriciel je znao raditi grafiku, morate im to priznati. Zvuk je prosječan za razdoblje — nekoliko tonova kroz PC speaker ili Sound Blaster, ništa što bi te primoralo da isključiš TV u susjednoj sobi.

Starilo je kako se očekivalo. Trik s bebicom je i dalje donekle smiješan, ali stvarni gameplay ne nudi ništa što bi te držalo zainteresiranog u 2024. godini duže od dvadeset minuta osim ako nemaš osobnu vezu s tim razdobljem. To je proizvod svoje vrste — solidno izvršena osrednjost koja je popunjavala kataloge tadašnje dobe i postoji danas uglavnom kao kuriozitet. Za nostalgične igrače koji se sjećaju, to je ugodno pet minuta u pregledniku. Za sve ostale, to je više povijesni dokument nego zabava.