The Toy Shop

Zadnji put kada sam vidio nekoga kako režira figurice u dućanu igračaka, to je bilo u boljoj grafici. The Toy Shop je igra u kojoj mali likovi nalik mimo izvođačima hodaju po dućanu i pokušavaju dovršiti svoje zadatke, iako je potpuno nejasno je li to trebalo biti zabavno ili kazna za pokretanje igre.

To je akcijska upravljačka igra — kontroliraš radnike u dućanu igračaka, pozicioniraš ih na prava mjesta da usluže kupce, sortiraš robu ili upravljaš zalihama. Sve se događa u stvarnom vremenu, što je dobro, ali igra daje minimalan povratni odgovor. Vidiš male likove kako se šuljaju po logotipu, ali ništa te ne vodi je li to u redu. Čak ni ne znaš jesu li na pobjedničkoj ili gubitničkoj strani.

Kontrole su odbojne i žičane — čini se da je dizajner mislio da je činjenje igre težom jednostavno značilo da ti ništa praktično ne kaže. Kada želiš pomaknuti figuricu lijevo, osjećaš se kao netko tko pokušava kontrolirati robota tekstom kroz jedan sloj zdravorazuma. Grafika je oskudna, zvukovi nisu posebno istaknutih, i nakon pet minuta shvatiš da igra nije dovoljno složena da bi bila strategija, niti intuitivna da bi bila primitvna jednostavnost iz devetnaestog stoljeća.

The Toy Shop je povijesna kurioznost — jedan od onih primjera gdje je dizajner pokušao nešto originalno ali mu je ponestalo vremena ili budžeta. Danas je vrijedna igranja samo ako te zanima kako su izgledali dizajnerski promašaji iz osamdesetih godina, kada je svatko još učio što računalne igre mogu i ne mogu.