Terminator 2

Hasta la vista, baby — i to je više nego što ova igra ostavlja u memoriji. Terminator 2 na Commodore 64 je onaj tip naslova koji se pojavljuje u arhivima kao duh, priziva sebe samo kad ga aktivno tražiš, a zatim nestaje čim se emulatoru zatvoriš prozor.

Radi se o jednostavnoj akcijskoj igri iz bočne perspektive iz 1991., kad je Commodore 64 bio već na izmaku, ali izdavači su još uvijek vukli iz njega što se moglo. Terminator 2 nema pretenzija — T-800 ide slijeva nadesno po razinama, ubija neprijatelje, prikuplja municiju i nastoji doživjeti do kraja svakog levela. Direktna adaptacija, onakva koja pokušava iskoristiti popularnost filma umjesto da nešto zanimljivo napravi s licencom.

Ono što se igranju dogodilo je zalosno. Kontrola je teška kao da pokušavaš pomicati Terminatora kroz cementnu kašu — svaki skok se osjeti kao pregovaranje s koda umjesto kao dio fluidnog pokreta. Animacije su kockaste i ponavljajuće. Neprijatelji dolaze u valovima, ali nema nikakve taktike, samo stupnja do stupnja iste situacije. Grafika je beznačajna, zvuk besmislen. Čak i u vrijeme kad je izdana, ovo je bila gotovo zastarjela konstatacija.

Paradoksalno, upravo ta besmislenost je dio razloga zašto se igra uopće sjeća. Nije dovoljno loša da bi bila legendarna — samo toliko ogromno prosječna da ostavlja dojam praznine. Terminator 2 na Commodore 64 je primjer kako licence nisu jamstvo za dobru igru, nego samo za dodatnu vidljivost lošoj.

Ako si rodilak Commodore 64 scene i fanatik Terminatora, možda ćeš je pustiti kroz nostalziju. Inače nema razloga — ni kao kolekcionarski kuriozitet ni kao solid platformer. Nosiš je kao opterećenje koje si slučajno preuzeo s neke retro arhive. Zatvoriš je i nikad se ne vraćaš.