Snarf

Snarf – to je ime koje se sjećam iz vremena kada sam lutao po tipkovnici pokušavajući shvatiti što zapravo radim. Logička avantura iz 1988., vremena kada igre nisu trčale iz DOS kutija niti su se instalirале sa disketa – samo si pokušavao vidjeti što će zapravo funkcionirati.

Ovo je tekstualna avantura s logičkim zagonetkama koje trebaš riješiti da bi napredovao. Ovdje ne igraš kao tipičan fantastični lik – igraš kao životinja imena Snarf, a tvoj cilj je jednostavno proći kroz igru, prevladati prepreke i doći do kraja. Svijet nije otvoren; krećeš se kroz scene gdje moraš odlučiti što uzeti, gdje ići i kako riješiti problem koji ti blokira put. Klasični elementi žanra koji su se skrivali u računalima tijekom osamdesetih i devedesetih godina.

Igra se upravlja naredbama – tipkaš riječi ili birаš brojeve, i stvari se dešavaju. To znači da pokupaš predmete kada shvatiš što su i pronađeš pravu kombinaciju. Ponekad samo sjedim čekajući da mi padne na pamet da je ta srebrna stvar u uglu sobe ključ. Logika je tu – nije do grafike ili akcije, nego do toga da primoraš svoj mozak da radi. Naravno da je zastarjela – danas, bez vodiča, neka od te nejasne logike koju je developer smatrao genijalnom mogla bi te držati zaglavljena satima.

Snarf pripada eri kada je svaka avanturna igra bila događaj. Nije imala grafiku o kojoj bi se ponosan pričao danas, ali je imala dušu – ako si imao strpljenja i volio je razmišljati umjesto samo gledati. Bila je jedna od brojnih igara koje su pale u zaborav, ali je dio naslijeđa koje je jednu generaciju naučilo što igre znače bez vodiča i bez ikona.

Možeš je igrati danas ako te privlače staromodni logički zagonetke bez svih modernih pogodnosti. Neće biti sjajno iskustvo – svodi se na to je li taj mali gamer još uvijek u tebi, onaj koji je zurljao u ekran, pokušavao stvari i čekao da njegov mozak shvati što želi. Radi bez problema u DOSBox-u u pregledniku, i dobit ćeš oko trideset minuta prije nego što odustaneš ili riješiš sve.