The Pirate Island

Piratska otok bez sjaja, bez bleska, bez ničega. Samo ti, hrpa koda, i pitanje zašto si ga uopće počeo.

The Pirate Island je jedan od onih MS-DOS pokušaja iz kasnih devedesetih, kada je svaki drugi poduzetnik mislio da može programirati avanturu. Šetaš po otoku, skupljаš stvari, razgovaraš s NPC-ima, i nadiš se da će se nešto zanimljivo na kraju desiti. Postavka je fantasy-piratska, raširena preko nekoliko lokacija koje izgledaju kao slijepe ulice s tekstom prebačenim na njih.

Kontrole su klasično nezgrapne — izbor akcija preko menija, kretanje klikom ili strelicama, logika stvari nije uvijek jasna. Izmjenjuješ posjete istim mjestima i čekanje da NPC-ovi uopće nešto kažu. Grafika je minimalistička, gotovo da nema zvuka, i igra se vleče kao stara guma. Nema osjećaja atmosfere ili centralnog privlaka koji bi te potakao da nastaviš.

The Pirate Island je zanimljiv uglavnom kao artefakt — dokaz da nije sve što je netko napravio trebalo biti napravljeno. Spada na popis igara koje ostaju memorabilne samo zato što su toliko prosječne da su postale vic. Igrivá? Tehnički da. Zabavna? Ni malo.

Tko bi trebao igrati danas? Lovac na znatiželju spreman da se vodi kroz DOS-erajske katakombe i sluša историјsku tihu smijeh. Nitko drugi. I čak ni oni ne bi trebali je igrati bez upozorenja da neće biti zanimljiva, jer neće biti.