Jungle Hunt

Čovječe, što trči kroz šumu i ljulja se između loze? Jungle Hunt je klasičan jump-and-run iz ranog osmdesetih, gdje je junak po imenu Jungle Boy trebao progurati se kroz šumu punu opasnosti. Jednostavna formula — lik, prepreke, cilj — ali tada je bila sasvim dovoljna da ga svi zapamte.

To je platformer u najčistjem obliku. Skačeš po horizontalnim i dijagonalnim površinama, ljuljašu se između loze, skačeš preko prepreka i skupljašs predmete. Okolina je tropska, što je u to vrijeme značilo točno tri teksture — zelenu, smeđu i plavu. Cilj je uvijek isti: stići odavdje tamo bez da te pojede krokodil ili te ubije nešto letajuće što je grafika jednostavno ostavila da pluta oko tebe.

Kontrole su jednostavne — kretanje i skok. Ništa naročito, ništa manje. Ono što Jungle Hunt čini zanimljivim je ritam. Između loze moraš savršeno odrediti tajming, inače padaš. Nije teško, ali zahtijeva koncentraciju. Neuspjeh se neprekidno kažnjava — padaš, počinješ od početka nivoa ili od zadnjeg sigurnog mjesta. Po današnjim standardima to bi izgledalo okrutno, ali tada su visoke stope neuspjeha bile norma.

Jungle Hunt se čini kao preteča onoga što je došlo kasnije — Secret of Monkey Island, Pitfall, zatim postepeno svi 2D platformeri koji su znali da su preciznost i tajming ono što je bitno. Sama igra ne sjaja, nema priče, samo ponovljeni nivoi s polako rastućom težinom. Grafika je bila dobra za 1983., zvuk je tipičan računalni — džunglanska ritam stvorena cvrkutanjem.

Igraš je u emulatoru na retro web stranicama, i ako te zanima kako je zabava izgledala tada — ne grafika, ne priča, samo čista mehanika i preciznost — Jungle Hunt će te zabavljati neko vrijeme, zatim ćeš shvatiti da je to zapravo samo skakanje u krug. Povijesna vrijednost je veća od igrljivosti, ali za to su tu emulatori.