Duke Nukem 3D - Atomic Edition

Frazom "Come get some" doći će ti osobno. Duke Nukem 3D nije igra za nježne duše — to je zabava u klubu punom monstróznih stvorenja, gdje pucaš iz bazuke na stabla i stewardese se s tobom flertuju.

Radi se o krvavoj akcijskoj pucačici iz perspektive prvoga lica koju je 1996. godine objavila 3D Realms. Smještena je u blisku budućnost gdje su vanzemaljci okupirali Las Vegas i na tebi je da ih očistiš — olakšanje dolazi samo kroz oružje, eksplozije i samoironičan humor. Ova igra ne dozvoljava sebi da bude ozbiljna.

Igra se kao klasična devedeseteška FPS — trčiš po razinama, prikupljam amuniciju i zdravlje, skačeš preko opasnih platformi i pucaš na sve što se može pokrenuti. Kontrole su za suvremene standarde malo nezgrapne, kretanje WASD-om ne vrijedi mnogo, ali čim se privatiš na pogled mišu i jump-strafing, otkrit ćeš u tome gotovo čarobnu slobodu. Oružje je čudno — pištolji, rezači, raketometi, ali posebno pamtim taj trenutak kada shvatiš da možeš brisati granate. To je bila druga kategorija zabave.

Duke Nukem 3D je postao ikona upravo zato što nije bio zbunjen je li macho budaletina ili je to cool. Bio je to upravo onaj vid vulgarnosti i grubosti koji su devedesete trebale — humor bez pokušaja da se pred milionima gledatelja pokaže kao nešto, samo za ljude kod ekrana. Grafika je danas očito pikselirana čaša, ali dizajn mapa ostaje odvaž — trgovački centri, stripklubovi, kasina, krovovi — teško je naći jeftiniju postavku koja bolje uhvaća dušu igre.

Zastarjela je u tome što moderne FPS igre imaju mnogo fluidnije upravljanje i modernu grafiku čovjek više voli gledati. Ali jezgra — taj osjećaj divlje razlike u svakoj sobi, taj vic, ta ozbiljnost bez teškoće — to se i dalje gleda. Za momka koji je odrastao sa Quakeom i Doomom, ovo je Duke odličan razlog da se vrati. Pokreni je u pregledniku i priključi miš — ludost će doći sama.