Cell Block A

Kada sam prvi put pokrenuo Cell Block A, čekao sam trenutak da moj mozak potvrdi da to nije greška. Crni ekran, bijeli tekst, pa se zatim pojavio zatvor kao nešto iz devedsetih zatvorske drame. Bez grafike, samo naredbe. Samo čekanje.

To je tekstualna avantura koja se odvija u zatvorskom kompleksu — ove igre su se pojavile u devedesetim godinama kada je netko odlučio da je grafika luksuz. Kreirate lik koji se nađu zaključan, a vaš cilj je jednostavan: izbjegite. Ili preživite. Ili budite tip koji želi ostati ovdje. Sve ovisi o vašim izborima.

Igra radi na komandnom sustavu koji sami upisujete. Idi sjever, idi jug, razgovaraj sa likovima, ispitaj stvari — sve kao tekstualne avanture iz osamdesetih. Kontrole su jednostavne i istovremeno neprijateljske: trebate znati što reći da bi se što dogodilo. Imena soba su jednaka nuli, atmosfera je sve. Zatvorski kompleks je tiho i teško, kao da su vas zaključali u kutiju sa samo zvukom vašeg vlastitog disanja. To vas ne privlači? Tada za vas ovdje nema ničega.

Cell Block A pripada kategoriji igara koje više nitko zapravo ne pamti — nisu bili bestselleri, samo nečiji projekt. Ali upravo tu leži njihova moć. Nisu imali proračun za masovno trženje, pa su se kladili na detalje, na atmosferu, na činjenje da se ta ćelija zaista osjeća kao ćelija. U devedesetim godinama, kada je svaka igra željela biti zabava, ovo je bilo više izazova.

Je li se starenja? Pa, tekstualna avantura se stari kao stari roman — tekst se čita na isti način, dosada boli jednako. Ali ako vam se sviđaju zapletene logičke zagonetke, psihološka atmosfera, i ne trebate misliti da igra mora biti šarena da bi bila dobra, naći ćete svoju stvar ovdje. Igra se lijepo pokreće u pregledniku, i ako se usuđujete pisati naredbe bez priručnika, ostaje jedno: izbjegavajte zatvorske greške.