Sonic The Hedgehog 2

Muzika iz prvog Sonika toliko je duboko urezan u memoriju da je teško čuti bilo što drugo, ali Sonic 2 iz 1992. na Sega Mega Driveu jednostavno ne da za to. Toby Fox kasnije je pisao o zvukovima kao o nečem što putuje brže nego likovi, ali ovdje je sve — glazba, efekti, rotacije — već od prve sekunde konkurencija za pažnju.

Lik od sjaja plava jeza dobija partnera. Tails je tu, flupi i nedostaje mu inteligencija da bježi sam od Robotnika, ali njegov propeler spašava situacije u kojima bi Sonic inače završio kao metal komad. Sve se vraća na klasičnu formulu — bježi naprijed, prikupljaj prstene, izbjegavaj prepreke. Robotnik je zao kao i prije, samo što je ovaj put ozbiljniji i ima više robota.

Razlika je u brzini. Prvi Sonic je već bio brz, ali dvojka te drži nogama stalno u zraku. Dizajn nivoa se ne čini namjerno sporom — umjesto toga, stvarač je malo pomakao kameru, dao je više prostora za skakanje, i odjednom nije bitno koliko brzo ideš, nego kako dugo možeš letiti bez pauziranja. Razine su veće, imaju spoljne i unutarnje rute, i ako znаš gdje ići, možeš se prevrnuti kao čigra i završiti na drugoj strani mape.

Grafika ostaje ostra i čitljiva, ali boje su malo iscrpnije — tamnije pozadine, veće slike iza akcije. Megadrive pokazuje mišiće. Dva igrača rade, što je bilo neobično za plošinovke tog vremena, iako je zajednička igra malo čudna jer moraš čekati partnera ili pogledavati samo dio ekrana.

Najvažnije je što Sonic 2 nije pokušao da bude malo brži ili malo precizniji. Austrijska je bila potpuna reinvencija brzine kao mehanika — nije više atribut, već je to logika cijelog dizajna. Razine te guraju naprijed, gravitacija je drugačija, čak i pauza u igri ima svoj tempo.

Tko bi trebao zagratis? Ako ti je prvotni Sonic bio premali ili premalen, ovo je verzija gdje se konačno otvara. Nije savršen — teleportacijski efekti mogu biti zbunjujući, a neke razine imaju lošije dizajnirane putanje — ali kao iskustvo, kao osjećaj što se desio u 1992., ovo je zadnji put kad je plošinovka bila najvažnija igra godine.