Rise of the Triad - Dark War

Kada pogledaš snimke Rise of the Triada, mozak ti će reći: nije li ovo od tih momaka iz Apogea? Nije li to Commander Keen sa svinjama? Ali jeste. 1994. godine studio se odlučio pokušati nešto što je htio — i nastao je najluđi streličarski karneval koji je DOS u devedesetima trebao dobiti.

Zaplet je banalan. Ti si agent specijalne jedinice koja mora zaustaviti teroriste na razinama punim boja, tajni i bizarnih ukrasa. Mehanika pucanja nije razlog. Razlog su stvari koje lete u krvi — magično oružje, power-upi koji te pretvore u boga sa četiri ruke, i atmosfera koju je većina danas jednostavno preskočila.

Zovemo to „ludi devedeseti bez kočnica". Zvukovi pri prikupljanju stvari, prozirne teksture, bljeskovi svjetla — sve je to odjednom ludo. Upravljanje je precizno, skakanje i pucanje teku glatko i danas, a dizajner je očito razumio da streličarka bez humora nestaje. Ovdje vidiš čudne skulpture, smiješne natpise, i povremeno osjećaš da su se razvojni timovi odlično zabavljali. Razine su labirinti gdje nađeš puno mjesta koja nisu obavezna, ali vrijedi ih posjetiti.

Grafika je već zastarjela — pixel art kao u Commander Keenu, samo veći i šarljiviji. Zvuk ostaje najjača strana; glazba i efekti imaju taj čudan punk-rock naboj koji ti ostaje u glavi. Posjete razinama su kratke, ali gusto natrpane. Nakon nekoliko sati već znaš da si video igru, i odjednom je to „mala" igra na koju se zaboravlja. Danas je gotovo nitko ne poznaje, što je sramota.

To je naslov koji je trebao biti još čudniji da bi bio pamćen. Trebao bi biti kultni, a umjesto toga nestao je među običnim igračima. Igra se bolje nego na primjer druge streličarke iz tog vremena — preciznija, smiješnija, sa sto posto manje dosade. Ako ti se sviđa nered bez edukativne vrijednosti i sa viziom koja je bila čisto weird-masterska, Rise of the Triad je idealan izbor.