Mega Math

Matematika na računalu — to je zvučalo kao posao sredinom devedesetih. Mega Math vidi stvari drugačije. Ovdje cilj nije učiti derivacije ili integrale, već klikati na brojeve pod vremenskim pritiskom i zadržati mirnu glavu prije nego što sat istekne i ostaneš sjedeći s praznom glavom.

To je refleksna matematička igra na PC-u gdje se suočavaš s problemima i moraš odabrati točne odgovore iz ponuđenih opcija. Što brže, to bolje. Ništa revolucionarno — edukativna igra miješana s zabavom u koljenu. Problemi se povećavaju u težini, a ako želiš postići bolji rezultat, trebaš biti i oprezan i brz. Atmosfera je štedljiva: jednostavna sprite grafika, osnovni zvukovi, bez povratne informacije što se upravo dogodilo, samo znamenke i vrijeme.

Problem je što igranje postaje dosadno nakon pet minuta. Osnovno zbrajanje i oduzimanje su teški čak i s vremenskim pritiskom, a kada dođeš do množenja i dijeljenja, počinješ se pitati zašto nisi jednostavno otvorio kalkulator. Osnovni mehanika — brzina plus točnost — funkcionira, ali je sadržaj previše nezanimljiv da bi te zadržao za ekranom. Stare edukativne igre često su vjerovale da je samo izazov dovoljan. Ovdje to nije slučaj.

Mega Math je artefakt iz ere kada su ljudi vjerovali da mogu privući djecu matematici jednostavnom igrom bez priče i likova. Danas bi čak i devetogodišnjak na to nasmijao. Ono što ostaje je osjećaj — retro igra bez estetike, bez razloga da postoji izvan učionice krajem devedesetih.

Ako želiš vidjeti kako je izgledao pokušaj matematičke igre tada, pokretanje je u tvom pregledniku bez problema. Sjetit ćeš se da si stvarno imao pedeset godina stare komponente i bio si za to zahvalan. Ali nudi malo toga drugog. Nije ni dovoljno teška, ni dovoljno zabavna, ni dovoljno zanimljiva da bi zaslužila više od pet minuta znatiželje.