Front Lines

Impressions Games je znao što radi 1994. Caesar je izašao godinu ranije, a godinu kasnije došla je jedna od najboljih menadžerskih igara antičkog svijeta. Ali u međuvremenu, ovaj britanski tim je krenuo u detour prema ratnoj strategiji, a rezultat je bio... poučan. Uglavnom kao oprezna priča.

Front Lines je turn-based ratna strategija postavljena u apstraktni vojni sukob — bez povijesnih bitaka, bez specifičnog okruženja, samo mape, pripadnici jedinica i misije s vremenskim ograničenjima. Cilj je jasan: uzmi grupu jedinica, izvrši dodieljeni zadatak prije nego što vrijeme istekne. Zvuči kao čvrsta osnova. A 1994. je to zvučalo kao čvrsta osnova i nama.

Ali igranje ga brzo otkriva problem. Mehanika je toliko pojednostavljena da Warlords — koji je zauzimao ovu nišu prije — izgleda kao duboka bašta takticke pored njega. Turn-based sustav radi, upravljanje mišem je podnošljivo, ali odluke koje donosiš rijetko se osjećaju pravi težinama. Teren postoji, jedinice se razlikuju, ali AI protivnik se ne ponaša dovoljno agresivno da te prisili da improviziraš. Većina misija može se dovršiti izravno i pouzdano, što je prilično zdrobljujuća slabost za ratnu strategiju igru.

Stara bilješka o igri naziva je sterilan križanac između Warlordsa i Overlorda. Brutalno točno. Front Lines je preuzeo turn-based okvir od jednog i neki action-orijentirani nadzor jedinica od drugog, ali nije bio dosljedan dovoljno niti jednom roditelju da napravi nešto svoje. Ipak, 1994. konkurencija — Master of Magic, Panzer General — pokazala je što turn-based strategija može učiniti kada se netko stvarno zagrizao za nju. Pored toga, Front Lines izgleda kao brz proizvod koji je popunio prazninu u katalogu.

Danas će Front Lines odgovarati vama ako tražite lagan taktički odmor bez ambicija. Nema komplicirano tech stabla, nema diplomacijskog sloja, nema sati učitavanja konteksta. Samo jedinice, mapa, misije. Ako ste se bavili sličnim igrama devedesetih godina i želite osvježiti svoje sjećanje na što je taj žanr također proizveo na marginama — igranje u svom pregledniku bez DOSBox instalacije ima smisla. Ali očekuj više povijesnog dokumenta nego zabave koja će te uhvatiti.