Duke Nukem II

Kada Duke Nukem II skoči na ekran, odmah znaš da se ne radi o nečem ozbiljnom. Srednji prst usmjerenoproti svemu što je došlo prije, i samouvjereni smijeh kao potpis. 3D Realms su se 1993. godine odlučili nastaviti priče o njihovom karizmatičnom piratskom liku koji je imao što reći na sve i koji je volio pucati iz velikih oružja.

Duke Nukem II je klasična 2D akcijska platformska igra, gdje se radi o čistom preživljavanju i prikupljanju municije. Razine su tamne i guste od neprijatelja, što znači stalan osjećaj ugroženosti. Ovdje se ne radi o istraživanju ili rješavanju zagonetki, već čistoj pucnjavi i skakanju. Razine su linearne, ponekad čak sadržane s redovitim mučenjem igrača skokovima na rubu likova bez ikakve zaštite od greške.

Upravljanje funkcionira kako se očekivalo od igara tog vremena — WASD ili strelice za kretanje, razmaknica za skok, pucnjava mišem. Problem je što se igra ponaša kao da bi tvoji refleksi trebali biti rastegnuti do ekstremnih granica. Neprijatelji se iznova i iznova pojavljuju iz zidova, municija je neprestano nedovoljna i do kraja svake razine te muči osjećaj da ste čekali točno tri minute i onda se rasplamsao pakao. Ta vještačka težina, koja nije o vještini već o vremenu i znanju gdje se točno krije sljedeći veliki problem — to je jednostavno frustrirajuće.

Grafika ima taj pravi DOS šarm od 90-ih godina s pikseliziranim neprijateljima i prilično grotesknom animacijom Duke Nukema. Zvuk je cigotan i slamav, kao što je malo starih akcija koje se hvale glazbenim doživljajem. U vrijeme je bilo fino, ali sada te tamne razine bez jasnog smjera stanu ti na put premalo.

Duke Nukem II ima nešto od arkadne brutalnosti i uporne direktnosti koja ga čini zanimljivim sa stajališta povijesti igara. Ali igranje je danas više o strpljenju i prihvaćanju njegovih mana, nego da ti bude zabavno. Pokušaj ako te zanima evolucija Duke Nukema ili ako imaš slabost na stare DOS akcije, ali ne očekuj modernu dostupnost.