Graditi grad koji se sam želi ugristiti za vrat je kao odgajati dijete puno energije i skepticizma. Caesar 2 te na to podsjeća na svakom koraku, kada shvatiš da su ti građani nezadovoljni, vojnici se dosađuju i Hanibal opet dolazi s vojskom iza ugla.

Radi se o nastavku legendarne serije građevinskih strategija od Sierre. Gradi se gradovi u antičkoj okruženju — grčki, egipatski, raznovrsni. Cilj je jednostavan: ispuniti misije koje ti igra zadaje. Na putu ti stanu požari, pojedinci koji žele samo neugodnosti, i prije svega dosada. Svaka misija ima svoje specifičnosti, negdje je riječ o trgovini, drugdje o vojnim potezima, najčešće o svemu odjednom.
Igra se kao klasični graditelj gradova — gradiš radničke četvrti, trgovinu, hram, baraku, i grad se polako ispunjava. Izazov nije u grafici ili glazbi, koja su prosječna, već u logistici. Moraš paziti na to kako će se voziti robe, gdje izgraditi trgovačke putove, kako osigurati dovoljan vojni potencijal i kroz koje granične točke će neprijatelji napadati tvoj grad. Upravljanje je intuitivno — navigacija na tipkovnici bez problema, izbornici su čitljivi. Igranje je međutim repetitivno. Kada jednom uspješno savladaš jednu razinu, sljedeću rješavaj bez većih iznenađenja.

Caesar 2 je devedesetih godina sigurno pripadao vrhuncima građevinskih strategija. Bio je odličan uvod za one koji su kasnije igrali Caesar 3 — a to je bila već potpuno drugačija klasa. Ovaj dio je pošten rad, ali bez tog komada genija. Vooral je zastarjelo svojom grafičkom oskudnostima i obavezom ponavljanja istih zadataka.

Danas je to prije svega nostalgija. Ako voliš građevinske strategije i želiš znati što je prethodilo Caesar 3, pokušaj je igrati. Možeš je pokrenuti na webu bez problema, i na trenutak ti vraća osjećaj iz devedesetih. Ali znaš da ćeš se tada tužiti što nedostaje stvarno dobro.