Jesen 1996., školska računalna učionica zaključana, otac je konačno dozvolio da pristupim računalu. Na monitoru se polako učitavala tablica ligaša i pitao sam se trebam li prodati veznjaka ocijenjenog sa sedam ili kupiti napadača za polovicu godišnjeg budžeta. Ultimate Soccer Manager 2 tada zapravo nije bio o nogometu. Bilo je to o tablicama, brojevima i osjećaju da se tvoj klub urušava ili raste prema tvojim odlukama.

Sierra je izdala ovo kao menadžerski simulator bez izravne kontrole igrača na terenu — i to je bila poanta, nikako prečac. Izabereš klub u engleskoj, francuskoj ili njemačkoj ligi i od tada upravljaš praktički svime: postave, transferima, ugovorima, treningom. I stadionom. Cijena hot doga na štandu na tribini nije šala — prihod od osvježavanja čini pravi dio tvog budžeta, a igra te pustiti da ga podcijenjaš sve dok odjednom ne možeš platiti popravak svlačionice.
Gameplay loop je klasičan za žanr devedesetih: svaki dan utakmice postaviš što trebalo postaviti, potvrdiš i utakmica se odvija kao tekstualni ili shematski pregled rezultata. Bez 3D animacija, bez taktičke kamere. Samo brojevi koji ti govore jesi li dobro ili loše odlučio. Sustav transfera funkcionira pristojno, pregovori s igračima imaju svoj otpor, a dubina menadžmenta je solidna za 1996. Sučelje je malo golašce, ali se može navigirati — Sierra je znala da igra mora biti čitljiva, ne lijepa.

Ono što je USM2 odvojilo od konkurencije bila je upravo ta ekonomska razina oko terena. Football Manager tog vremena bavio se uglavnom igračima i ligom. Ovdje si upravljao klubom kao poslovanjem — infrastrukturom, prihodima stadiona, ulaganjem u mlade. Do kraja tisućljeća, druge igre su to počele raditi bolje i temeljitije, ali 1996. je bilo pošteno pokušajemo. Danas grafika očito boli i sučelje neće zadovoljiti onoga tko je počeo igrati na Windows 7. Ali logika i struktura igre se drži.

Danas USM2 ponajviše privlači one koji žele iskusiti kako je izgledao menadžerski simulator kada Football Manager još nije postojao kao dominantni genovski standard. To je povijesni artefakt s funkcionalnom jezgrom. Ako te DOS ne smeta, brojevi umjesto animacija, i činjenica da nećeš napraviti rezultat utakmice s joysticksom već s tablicom statistike igrača — možeš ga igrati cijeli vikend. Baš kao tada.